Godinama mi se u glavi talože informacije o stanju muslimana u svijetu. U raznim zemljama, dijelovima svijeta. Čitam o historiji, slavnoj prošlosti, ne tako slavnoj sadašnjosti.
Ibretila sam se stanju Arapa. Onih koji su nekada davno počašćeni Poslanikom, a.s. iz svojih redova . Jevreji i kršćani to nikad nisu mogli prihvatiti. Do danas. Čuj, Arap? Ipak je trebao biti iz njihovih redova. Tako je bilo ponižavajuće da to bude neko od Ismailovih, a.s., potomaka. Što je prevagnulo u ne/prihvatanju očekivanog i najavljenog Poslanika, s.a.v.s., SVIM LJUDIMA? Vjera?! Ljubav prema Bogu? Ipak, imaju zajedničke pretke. Imaju svi Ibrahima, a.s. No, to nije dovoljno. Iznad vjere i ljubavi prema Bogu stavili su naciju i porijeklo, oholeći se kao i mnogi „nebeski narodi“ do tada. A, i sada.
Gospodar je Pravedan. El-Adlu.
Upućuje koga hoće, kad hoće. Uzdiže jedne narode nad drugima. Unižava kako hoće.
On, s.w.t. je Pravedan.
Dekadenca kod Arapa. Način života većine toliko odvojen od duhovnog, onosvjetskog, vjerskog. Žudnja za monarhijom, rodoslovima, dinastijama, dunjalukom, Zapadom. Najviše me boli ovo licemjerstvo u žudnji za zapadnjačkim načinom života i, u isto vrijeme, njihov prijezir prema zapadnjacima. Oholost to bijaše. Boli me i kad vidim koliko muslimana bježi na zapad iz „šerijatski“ uređenih zemalja. Iz zemalja „pravednih vladara“ kojima je Poslanik, a.s., odabran iz njihova naroda, nacrtao put pravednog vladanja, uređenja društva, grada, države. Zajednice LJUDI, ne samo muslimana. Dao im je i nacrt prvog ugovora. Savršen Zakon.
Ali, Gospodar svih svjetova je al-Adlu!
Naravno da se u medijima to teško može primjetiti, ali uz dekadencu Arapa, naslućujem renesansu Islama na Zapadu. Osjećam reformu odatle. Osjećam da ti, u isto vrijeme žuđeni i prezreni, Europljani, a i Amerikanci, nose vjeru. Onako kako treba. Bez komplexa, uz jake temelje u nauci, razumijevanju, lijepom ponašanju. Konvertiti. Povratnici. Izniču u kolijevkama najvećih neprijatelja Islama i muslimana. Zaista su ovi mrski kolonizatori uspjeli rastočiti Istok, raspametiti i sluditi muslimane toliko da su najbolje između sebe poslali u zatvore i kućne pritvore ili se jednostavno između sebe pobili. Ali, u njihovom kriluovih prezrenih se rađaju još bolji. Oni što vjeru stavljaju ispred nacije, kako i treba. Oni koji nisu zadojeni rodoslovljem ili napuhani. Oni koji vole i Arapa i nearapa i ne dijele se prema onome što Islam nije podijelio. Oni koji su našli način da UČE, komuciraju, žive, a ne remete red na Zemlji, niti otkidaju od svoje vjere. Oni koji im pod nosom i bez ustezanja, te nametnutih komplexa nose Islam. Ovi ne uzmiču, jer su u njedrima Zapada odgojeni i imaju samopouzdanja. Tek sad vidim da i tu udaraju mediji, ali nekako vjerujem da su kasno primjetili i da ih neće posvađati i natjerati da se ponovno kriju i stide sebe. Da se ubijaju i poništavaju međusobno. Jer, kad Istina dođe do razumnog i ahlakli stvorenja, šta može drugo, nego da bude zahvalan zbog prevelike časti i nosi to kao najveću blagodat u životu.
Allah je Pravedan i daje nam reformatore Islama kad hoće i od koga hoće. Zaista čovjek sa svojim uzdizanjem nije pravedan. I zaista oholom čovjeku bude muka kad vidi od koga i do koga Istina dolazi, pa usljed zavisti velike blagodati propusti.
Ali, Gospodar je Pravedan! I u Njega, s.w.t. je moć i dijeli je kome hoće i kako hoće…